Namasteeee...i od mene.
Moj dozivljaj i opis Nepala, Tibeta ne bi se mnogo razlikovao od prethodnih pisanja ili bi to bile neznatne oscilacije koje nam stranost donosi da izostrimo istost u sebi.
Znam da je riječ avantura neprikladna za termin planinarenja, ili se ne smije tako sloviti kada je planina u pitanju, ali biti dio Himalaja je prvorazredna avantura...
Bogatstvo koje nosim je i moje druzenje sa nesebičnim i nadasve pozitivnim likovima: dragoj mi Radmili, Draganu, Jovici (zvanom Zagor) i ovog puta javna zahvalnost nasem vodji i organizatoru Vladanu Vukasinoviću .
Katmandu, misiticni i sa starim dijelom bajkoviti grad, sa desetinama hramova, svim hodocasnicima, prosjacima, rijekom Bagmati, divnim sarenolikim radnjama, nacickanim restoranima, ljubaznim i plemenitim ljudima ostace mjesto na koje ću se vratiti.
Za ovaj put izdvajam sliku, dozivljaj, kome smo prisustvovali drugog dana našeg boravka u najvecem hinduistickom hramu u Pasupatiju...javnoj kremaciji. Ostace to neizbrisiva slika koja je izazvala toliko razlicitih emocija u mom biću. Ostale dvije znatno vedrije...
DraganaA
Nessun commento:
Posta un commento