martedì 19 giugno 2007

Vladan se zahvaljuje diskutantima i nastavlja...

Pre svega mnogo hvala na pohvalama, iskreno receno prija mi da se neko interesuje za Nepal. Vecina ljudi iz mog okruzenja me je malo cudno gledala i slusala ranije, sada su već navikli na mene. Nisam ocekivao ovakve reakcije, i red je i zadovoljstvo da odgovorim na ono sto znam. Za Sandyby: svako može na treking ko je regularno zdrav, da ne pati od nekih tezih oboljenja (srce, pluca, pritisak...) jer u udaljenim predelima ne mozete ocekivati neku strucniju medicinsku pomoć. U Namcheu postoji Tibetanska klinika sa specificnim nacinom pregleda pacijenata. Jednom je čitava moja ekipa otisla kod doktora, on nam je gledao u zenice i u jezik, lekove koje smo kupili ( za razna oboljenja) su tamne boje tablete napravljene od 40-tak vrata biljaka. Sigurno je njihova medicina priznata, mada se nisam mnogo o tome raspitivao, ali logicno je da i oni lece ljude i to oddavnina. Na treku znaci, nema opasnosti, ni za dete od 13 godina. Istina, nisam sretao bas puno mladih ali ja to pre smatram nedostatkom interesovanja još uvek mladih lica. A i trosak je dupli ako idete sa još nekim clanom porodice i to značajno utice na kucni budzet. Za trek nije potrebno znanje alpinizma, pa čak ni planinarstva, bitno je zdravlje, korektna kondicija, dobra volja i psihicka pripremljenost. Bezvezno je odvojiti toliko novaca, vremena i truda da biste posle 2-3 dana trekinga shvatili da vi niste za to, da vas ne interesuje i smara. Na putu sam sretao i dosta stare ljude. Smrt u Nepalu? Mislio sam vise na alpiniste koji vrlo često osaju zauvek na padinama vrhova. Ukoliko umru na smeru uspona, ili u satoru, ili ih sklanjaju sa puta, da im ne smeta za uspon, za mesto u satoru, ili jednostavno ne žele da vide mrtvo telo, naročito kada je i njima glava u torbi. Tela vrlo često i bacaju niz padinu tako da se ona razbiju kao veliki komadi stakla. Odpadaju udovi...Na visini čak i do 8000 m mogu da se uspenju i ptice, slične gavranovima koje su često napast za alpiniste jer im kidaju satore u potrazi za hranom. Šta se desava kada dodju do mesa mrtvog tela... Nebeska sahrana se desava u Tibetu, uglavnom, jer je zemlja tvrda od mrazeva, ne može da se pokopa telo, nema drveca da bi se spalilo i potrebno se otarasiti tela koje samo može da prouzrokuje bolesti i zagadjenja. Svestenik ode na neku uzvisicu, raskomada telo, meso i kosti i lesinari urade svoj posao. Nisam gledao, samo fotose.

Zemun007

Nessun commento: